Bosanskohercegovačku tradicionalnu kuhinju karakteriziraju balkanski specijaliteti, koji ujedinjuju okuse Istoka i Zapada. Osim što obično sadrže razne vrste mesa, od kojih treba izdvojiti teletinu, jagnjetinu, piletinu i ribu (naročito pastrmku koja se uzgaja u rijekama širom BiH, te morsku ribu i druge plodove mora), mnogi obroci uključuju mahunarke, voće i povrće, naročito tikvice, mrkvu, paprike, patlidžane, špinat, grah, luk, bijeli luk i paradajz. Koriste se mnogo i začini: sol, biber, ljuta papričica, peršin, lovorom, bosiljak i dr. Upotreba veoma svježih namirnica, proizvedenih na prirodan način, čini ovu kuhinju posebno ukusnom i kvalitetnom. Bosanskohercegovačka kuhinja koristi mnoge začine, ali u malim količinama i lako je probavljiva, jer se u kuhanju koristi puno vode. Sosovi su sasvim prirodni, jer se zasnivaju na povrću, a često se uz obrok pije i jogurt.Ova kuhinja je u tijesnoj vezi sa turskom, grčkom i drugim mediteranskim kuhinjama, uz određene evropske uticaje koji su u vezi sa kratkom austrougarskom do-minacijom ovim prostorima. Hercegovačka kuhinja se malo razlikuje od bosanske: koristi više povrća u pripremi jela, ukusnija je i laganija. Uticaji turske i grčke kuhinje sastavni su dio tradicionalne gastronomije, ali se u posljednje vrijeme sve više šire i evropski ukusi, naročito italijanski.
Karakteristika velike raznovrsnosti mliječnih proizvoda, od mlijeka, jogurta, kajmaka, preko mladih i odstajalih sireva (od kojih neki podsjećaju na parmezan) je što ih je većina ručno napravljena i mnogi se mogu kupiti na gradskim pijacama. Mostar je pun ugostiteljskih objekata u kojima se mogu kušati izvanredna jela po prihvatljivoj cijeni. Dovoljno je ući u jedan od mnogih restorana ili kafea u starom dijelu grada. U najekonomičnije spadaju buregdžinice, u kojima se mogu dobiti slane i slatke pite, a u nekima i topli tradicionalni obroci koji se mogu jesti u restoranu ili ponijeti kući (aščinice).
Centar za kulturu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru, svake godine ugosti Izložbu tipičnih sireva, koju organizira Udruženje proizvođača ovčijih sireva i ovčijeg mesa (Udruga Pramenka) uz sponzorstvo Privredne komore Hercegovačko-neretvanskog Kantona. Ovo je jedinstvena prilika da se upozna sa tradicionalnim ovčijim sirevima iz ovog kraja. U sklopu izložbe organizira se i takmičenje između različitih proizvođača i, za svaku kategoriju, (“Travnički”, “Livanjski” i “Sir iz Mijeha”), i proglasi proizvođač godine.
Teritorij Hercegovine, najjužnijeg dijela Bosne i Hercegovine, posjeduje historijske, prirodne i klimatske karakteristike koje ga razlikuju od ostatka države. Tradicionalni enogastronomski okusi daju dodatnu vrijednost njegovom turističkom potencijalu čineći ga privlačnijim i raznovrsnijim.Mediteranska klima favorizira, pogotovo u dolini rijeke Neretve, rast voća i povrća, uz bogatu proizvodnju agruma, kivija, smokava, šipaka, bostana, trešanja, kajsija, mirisnih bresaka i ukusnog sezonskog povrća. 
U šumama i po brdovitim predjelima sakupljaju se začinsko i ljekovito bilje, kao što su neven, kamilica, glog, majčina dušica, gospina trava, melisa, smreka, kadulja, vrijesak a posebno lavanda koja u periodu cvjetanja zrak oboji specifi čnim mirisom. 
